O projektu
Gianluca Gianluca Giorno bio je u svojem vremenu nepoznat umjetnik, ali njegova strast prema temama evolucije i nekonvencionalan pristup umjetnosti učinile su ga intrigantnom figurom u vremenima post mortem. Giornova djela su kombinirala koncept kiparstva, mehaničko i teorijsko inovatorstvo i konceptualni umjetnički izraz što je oblikovalo jedinstven i neuobičajeno zabavan stil koji je istovremeno misaono stimulativan - angažiran i vizualno privlačan - atraktivan.
Giornovi koncepti uključuju zupčanike i druge mehaničko-kinetičke elemente, koje je koristio poput organa u ljudskom tijelu, povezujući njihov mehanički rad i distribuciju pokreta sa smislom funkcioniranja „zamišljenog organizma“ koji predstavlja instalaciju - metaforirajući ideju „povezanosti svega“. Njegove skulpture nisu statični objekti, već dizajnirane za perpetuum pokreta i interaktivnosti, potičući promatrača da promišlja o razumijevanju instalacije i istraži unutarnje mehanizme koji potvrđuju i definiraju povezivost svega kroz perpetuum kretanja. Autor je vjerovao da bi umjetnost trebala biti dostupna i angažirajuća za sve ljude, a ne selektivna kakva obično jest -
što bi se moglo sublimirati u sintagmi „povezivost svega jest umjetnost svima“.
U središtu njegovog rada bila je duboka fascinacija renesansnim arhetipom Leonardovog Vitruvijskog čovjeka i odnosom između čovjeka i stroja – odnosa tijela i mehanike, te stavljanje tog odnosa i ideje u kontekst vremena. Njegove instalacije prikazuju ljudske figure ili dijelove tijela povezane i pokretane mehanizmima koji zamjenjuju neurološki sustav, sugerirajući simbiotički do gotovo kiborgovski odnos između ova dva elementa. Vjerovao je da su strojevi produžetak ljudske kreativnosti, te da je evolucija tehnologije integralni dio razvoja svijeta i svega koji će s vremenom dovesti do preuzimanja brojnih funkcija ljudskog mozga.
Giorno je također istraživao odnos između tehnologije i prirode, propitujući utjecaj strojeva i mehaničkih procesa na prirodni svijet. Često je uspoređivao mehaničke elemente s organskim oblicima, stvarajući napetost između ta dva elementa i sugerirajući potrebu za ravnotežom.Ova tema bila je posebno relevantna u njegovim kasnijim radovima, koji su se usredotočili na okoliš i našu odgovornost za njegovu zaštitu.
